Napisao Džordž Gruesku, Asocijacija za odnose u zajednici (ARC), Rumunija
Suočeni sa posljedicama COVID-19 virusa, 17 lokalnih fondacija širom Rumunije počelo je da prikuplja sredstva za najvažnije zdravstvene službe i pojedince koji su bili najviše pogođeni novonastalom situacijom. Upravo ove lokalne fondacije doprinijele su tome da se za ugrožene grupe obezbijedi više od 1,8 miliona eura neophodne medicinske opreme i hitne pomoći. Ono što je rumunsko iskustvo pokazalo jeste da se značajni rezultati najčešće postižu kroz jaku međusektorsku saradnju, prije nego izolovanu intervenciju pojedinačnih organizacija.
Prvi slučaj korona virusa u Rumuniji registrovan je 26. februara 2020. godine. U roku od dva mjeseca, broj slučajeva dostigao je 10.000 i zemlja se suočila sa jednom od najvećih zdravstvenih kriza u istoriji. Statistički, Rumunija na zdravstvenu zaštitu po glavi stanovnika izdvaja najmanje od svih zemalja-članica Evropske unije. Mnogi njeni ljekari i medicinske sestre otišli su na bolje plaćene poslove u zapadnoj Evropi. Kako se virus širio zemljama poput Belgije i Italije, urušavajući njihove zdravstvene sisteme, bilo je jasno da će se rumunsko zdravstvo teško izboriti sa pandemijom. Novinske priče o akutnom nedostatku opreme i lijekova stalno su ukazivale na potpunu nespremnost zdravstvenih ustanova za ovaj izazov.
„Bila sam šokirana kada sam saznala da medicinsko osoblje nema zaštitnu opremu. Ljekari su mi stalno govorili da nemaju u čemu da dočekaju COVID-19 pacijente“, podsjeća Danijela Česaru iz Lokalne fondacije Temišvara. Početkom marta se pokazalo da je nedostatak zaštitne opreme akutni problem cijele države. „Zvali su nas ljekari, medicinsko osoblje, pa čak i carinici tražeći pomoć, da im nabavimo maske, vizire – bilo šta – jer nisu imali ništa“, dodaje Danijela.
Stvaranje urgentnih lokalnih fondova
„Odluka da se uključimo bila je prilično laka“, kaže Lilijana Kristea iz Lokalne fondacije Galati, „Izgledalo je kao nešto u šta moramo da se uključimo. Osjetila sam potrebu da pomognem jer je sve ukazivalo na pogoršanje situacije. Naš izvršni tim se brzo mobilisao, uz pomoć Upravnog odbora koji je podržavao uspostavljanje hitnog fonda od samog početka. Naša online platforma za donacije, koju smo već koristili za prikupljanje sredstava za godišnji polumaraton, ubrzo je pretvorena u platformu za prikupljanje sredstava za Galati lokalni fond. To nam je uštedilo dosta vremena, pošto nismo morali da postavljamo kampanju od nule. Platforma je redizajnirana za nekoliko sati i odmah smo krenuli u akciju.“
Sa ovim su se suočile i mnoge druge lokalne fondacije u Rumuniji. U normalnim okolnostima, lokalne fondacije proljeće obično koriste za organizaciju godišnjih fundraising događaja kao što su maratoni, plivačke ili trkačke manifestacije. Sredstva prikupljena tokom ovih manifestacija se koriste za podršku lokalnih inicijativa dok se kotizacije za učešće koriste za pokrivanje operativnih troškova lokalnih fondacija. Ovi događaji su uvijek izuzetno popularni: ne samo da se koriste za fundraising, već doprinose i izgradnji duha zajednice. COVID-19 je, nažalost, pauzirao sve ove planove i odložio ih do daljeg.
Lokalna fondacija Temišvara je već organizovala timove koji bi učestvovali na Timotonu, njihovom godišnjem događaju koji se održava na proljeće i tokom kog su 2019. godine prikupili skoro 100.000 eura. Početkom marta im je već bilo jasno da će Timoton biti otkazan tako da je tim fondacije odlučio da, zajedno sa još jednom lokalnom organizacijom, postojeću platformu za donacije iskoristi da prikupi sredstva za lokalne bolnice.
„Shvatili smo da imamo kapacitet da brzo i efikasno prikupimo sredstva. Već smo imali učesnike Timotiona, kao i oko 8.000 aktivnih donatora, pa je bilo prilično jednostavno tražiti pomoć od njih, i drugih korporativnih i partnera iz civilnog društva. U prvoj fazi odlučili smo da resurse usmjerimo na infektivnu bolnicu Victor Babeš, u kojoj su bili smješteni svi dotadašnji slučajevi COVID-19 u regionu, pa se ona prirodno nametala kao prioritet“, kaže Danijela.
U međuvremenu, Lokalna fondacija Tara Fagaraš je već planirala svoje prve fundraising aktivnosti za poboljšanje stanja u zdravstvenom sistemu, kroz kampanju prikupljanja sredstava za pedijatrijsko odjeljenje lokalne bolnice. Po izbijanju pandemije, fondacija je promjenila svoj inicijalni cilj i, umjesto pomoći pedijatrijskom odjeljenju, pokrenula je fond Zajedno za zdravstvo, koji je vodila uz koordinaciji sa lokalnim vlastima kako bi izbjegla dupliranje aktivnosti.
„Organizovali smo Zoom sastanak sa našim Upravnim odborom i upravnikom bolnice koji nas je informisao o svim urgentnim potrebama. Naši odnosi sa lokalnim vlastima i bolnicom su veoma dobri tako da smo brzo našli zajednički jezik. Mi smo najveća neprofitna organizacija na ovom području pa su se ljudi prirodno oslonili na to da ćemo riješiti problem, a donatori su nam novac uplaćivali direktno“, rekla je Kristijana Metea iz Lokalne fondacije Tara Fagaraš.
Za fondaciju Banatul Montan iz Rešice, najnoviju lokalnu fondaciju u Rumuniji, pandemija je predstavljala rani test sposobnosti da efikasno reaguje na vanrednu situaciju i tako podstakne svoju lokalnu zajednicu na aktivizam i djelovanje. Do sredine jula ova fondacija, koja inače opslužuje jedan od najmanje naseljenih okruga u Rumuniji sa manje od 300.000 stanovnika, prikupila je 80.347 eura za svoj COVID-19 urgentni fond.
Lanac dobročinstva
Prva akcija fondacije Banatul Montan je predstavljala odgovor na apel koji je lokalna kovid ambulanta za hitni prijem pacijenata uputila putem socijalnih mreža. Direktor fondacije Razvan Fodor je brzo uvidio da fondacija može da se uključi i pomogne: „Analizirao sam situaciju i pomislio da bi kampanja bila mnogo uspješnija ako bi je prenijeli na našu web stranicu i počeli sami da prikupljamo sredstva. Zapravo, smatrao sam da bi naše učešće dodalo vrijednost kampanji, donoseći joj kredibilitet i transparentnost.“ Odziv građana je bio nevjerovatan: tokom prve noći, fondacija je uspjela da prikupi 60% sredstava neophodnih da se postigne cilj.
Slične stvari su se dešavale i u drugim dijelovima Rumunije: Lokalna fondacija Tara Fagaraš je prikupila 100.000 eura od 140.000 stanovnika a Lokalna fondacija Temišvar je, tokom pet nedjelja, prikupila 211.000 eura u novcu i robi, čime je premašila ukupna sredstva prikupljena tokom cijele prve dvije godine svog postojanja.
Korporativni donatori su također dali svoj doprinos. Lokalna fondacija Galati je dobila donaciju od 50.000 eura od jedne od najvećih kompanija u tom okrugu, a Lokalna fondacija Banatul Montan je inspirisala korporativne donatore svog godišnjeg maratona da sredstva preusmjere u njihov fond za odgovor na COVID-19. Druge kompanije su počele da slijede ovaj primjer i to je dovelo do lanca dobročinstva u kom je svaki čin darivanja podsticao i druge na dobra djela.
Koordinacija u sred zabune
COVID-19 inspirisao talas dobročinstva u Rumuniji, a povjerenje ukazano lokalnim fondacijama je moralo da se opravda besprijekornim i efikasnim upravljanjem doniranim sredstvima. Ipak, kako je situacija bila veoma promjenjiva i neizvjesna, i nivo straha i konfuzije je često bio zaista visok. Najveću podršku koordinaciji i usmjeravanju aktivnosti, kao i nesmetanom protoku informacija između različitih dijelova zemalja, pružilo je osnivanje Nacionalnog fonda za hitne slučajeve od strane Asocijacije za odnose u zajednici (ARC) koji su činile lokalne fondacije, druge neprofitne organizacije i zdravstvene institucije. U vrijeme kada su jednostavne hirurške maske koštale pet puta više od uobičajenog, kada je medicinsko osoblje pokušavalo da se snađe u vanrednoj situaciji i kada je odgovor Vlade bio izrazito spor, mreže organizacija civilnog društva su pokazale da su dorasle situaciji i da mogu da reaguju korak ispred svih.
„Činjenica da smo imali koordinaciju sa drugim lokalnim fondacijama je bila od izrazitog značaja jer smo mogli da koristimo iskustva drugih. Tamo smo postavljali razna pitanja i, čak i ako nije bilo tačnog odgovora, zajedno smo dolazili do novih ideja i rješenja. Ovo nam je bio najvažniji izvor podrške.“, rekla je Lilijana.
Jedan od primjera za ovu tvrdnju bila je nabavka medicinskih sredstava. Lokalno bolničko osoblje bi sastavilo spiskove neophodne opreme i, kroz zajednički rad, lokalne fondacije bi razrađivale strategiju za najbolji pristup zalihama, učeći usput snalaženje na nestabilnim tržištima gdje su cijene i potrebe visoke, a zalihe niske. „Cijene zaštitne opreme su bile naprosto šokantne. Nisam mogla da vjerujem koliko skupa može biti jedna jednokratna maska. Pa nisu valjda napravljene od zlata“, prisjeća se Lilijana.
Naručivanje opreme bilo je jedno, a kašnjenje u isporuci drugo. „Naša prva narudžbina maski je ujedno bila i najstresnija. To je bio prvi zajednički poduhvat sa drugim lokalnim fondacijama. Obećano nam je da će maske stići za dva ili tri dana. Bio sam pod stresom jer su paketi stigli tek nakon mjesec dana. Dobavljači su odlagali i davali razne izgovore: da su maske naručene ali da ih drže na carini, a zatim se ispostavilo da ih nisu ni naručili!“ kaže Razvan. Slično tome, dva ventilatora koje je Lokalna fondacija Tara Fagaraš naručila još u martu, u bolnicu su stigla tek u junu. Zbog toga je prioritet postalo to da se oprema nabavlja direktno, a ne preko distributera. „U jednom trenutku smo shvatili da su dostupne zalihe važnije od novca. Nabavka je predugo trajala i, kako proizvodi nisu stizali, pojačavao se osjećaj da gubimo vrijeme. Bili smo sretni svaki put kada bi otkrili zalihe maski koje su mogle da budu isporučene bolnicama već sljedećeg dana“, dodaje Danijela.
Povjerenje javnosti kao osnova za sve
Pored novca, podrška javnosti za rad lokalnih fondacija je poprimila i druge oblike, uključujući donacije u robi, volontiranje itd. U Fagarašu, Kristijana je išla od kuće do kuće prikupljajući donacije za Fond Zajedno za zdravstvo: „Odziv zajednice je bio nevjerovatan. Nemam riječi … Mobilisali su se, ne nužno samo da bi prikupili novac, već da nam pomognu koliko su mogli. Kada bi nas stariji sugrađani kontaktirali oko odlazaka na ljekarske preglede, mobilisali smo dobrovoljce da ih prevezu kolima. Mnogi ljudi su donirali vrijeme i uključili se u naše aktivnosti.“
„Nikada nisam doživjela tako intenzivnu saradnju kao u ovom periodu. Za pet nedjelja osjetila sam svu ljubav, rad, energiju i resurse koje smo pažljivo gradili tokom četiri godine postojanja fondacije “, kaže Danijela. Kada nismo mogli da nađemo dobavljače koji bi nam brzo dostavili robu ili materijal, lokalne fondacije su tražile druga rješenja: na primjer, organizovali smo radionice o šivenje maski za lice, a neke kompanije su zaustavile proizvodnju i donirale svoju zaštitnu opremu lokalnim fondacijama i bolnicama.
Mreže dobrote
Tokom ovog perioda, Asocijacija za odnose u zajednici (ARC) je pokušavala da popuni praznine i odgovori na hitne potrebe, usklađujući finansijska sredstva Nacionalnog fonda za vanredne situacije sa novonastalom situacijom na terenu. Za njih je pandemija predstavljala potvrdu uspješnosti 19 godina uloženih u izgradnju infrastrukture – ili „mreža dobrote“ – za razvoj filantropije u Rumuniji.
Kada su lokalni zahtjevi za pomoć prevazišli mogućnosti lokalnih fondacija da ih riješe, ARC je počeo da pruža dodatnu podršku. U svakodnevnim razgovorima sa lokalnim fondacijama, ARC je popisao potrebe bolnica širom zemlje i krenuo sa nabavkama na veliko, koje su značajno spustile cijene. Na primjer, ARC je nabavio 7.400 kombinezona koji su distribuirani širom zemlje uz pomoć 31 organizacije, uključujući i lokalne fondacije i bolnice.
Nacionalni odgovor iz Bukurešta
U glavnom gradu Rumunije, Lokalna fondacija Bukurešta je osnovala Nacionalni urgentni fond, čiji je cilj da pomogne ugrožene i marginalizovane zajednice. Informacije o Fondu distribuirane su putem mreže lokalnih fondacija, a sve prijedloge koji su dostavljani je Lokalna fondacija Bukurešta procjenjivala i, u skladu sa tom procjenom, podržavala. „Sve je bilo izuzetno hitno i zahtjevalo je brzu reakciju. Bilo je veoma teško birati između, na primjer, djece iz Argeša i djece iz Targu Mureša. Svi su bili u istom riziku. Kako se bira? Koristili smo neke vrlo nesavršene formule poput geografskog balansa“, objasnila je Alina Kasprovči, direktorica Lokalne fondacije Bukurešt.
Do sredine maja, Fond je obezbjedio 175.225 eura za podršku 46 inicijativa u Bukureštu i drugim županijama, tako pomažući preko 11.000 ljudi. Od prikupljenih sredstava, 75.225 eura su bile internet donacije klijenata ING banke. „To predstavlja apsolutni rekord u kampanjama putem internet bankarstva, s obzirom na to da je prosječna donacija bila oko 10 eura. Samo za Uskršnji vikend prikupljeno je 30.000 eura“, seća se Alina.
Iskustvo upravljanja Fondom ukazalo je na velike nejednakosti između Bukurešta i drugih dijelova zemlje. „Shvatam da su prioriteti koje smo postavili za Bukurešt i dalje dobri“, primjetila je Alina, „ali su manje relevantni i primjereni za ostatak Rumunije. Biće potrebno mnogo novca i mnogo rada da se zemlja izvuče iz siromaštva “, zaključuje ona. U tom smislu ona navodi da je Fond ponudio samo privremeno olakšanje. „Činjenica da doniramo hranu nedjelju ili dvije ne rješava problem, ali bar sprječava da se stvari pogoršaju.“
Težak put ka „normalnosti“
Odgovor na COVID-19 predstavljao je transformativno iskustvo za rumunske lokalne fondacije. Testirala je njihovu efektivnost i produbila njihovu ukorjenjenost u zajednici, uljevajući im novo samopouzdanje, hrabrost i energiju. Pandemija je, međutim, stvorila i nove izazove kojima se lokalne fondacije moraju prilagoditi i na njih odgovoriti: programi će morati da se preispitaju, radiće se na revizijama budžeta a preispitivaće se i njihova uloga u zajednici.
„Prezadovoljna sam što sam mogla da radim na nečemu što direktno utiče na poboljšanje situacije u mom okruženju. Međutim, svjesna sam da nas to može pogoditi sa finansijske i administrativne strane. Ako se sutra obratimo našim partnerima da ih zamolimo da podrže neke naše druge programe, mogu nas bez problema odbiti uz obrazloženje da su nas već podržali“, kaže Kristijana. Drugi su takođe zabrinuti zbog svog finansijskog položaja. Razvan, na primjer, nije siguran koliko će ljudi podržati njihovu godišnju fundraising kampanju koja počinje za nekoliko nedjelja.
Jedan od najvećih prioriteta za lokalne fondacije biće zadržavanje novih i dugoročnih donatora, čak i ako to podrazumjeva reviziju aktivnosti koje su u prošlosti bile ključne za povezivanje lokalnih fondacija sa zajednicom. Na primjer, Lokalna fondacija Tara Fagaraš uspješno je održala svoju godišnju biciklističku manifestaciju na internetu dok je Lokalna fondacija Bukurešta svoju plivačku manifestaciju preimenovala u „Plivajmo kod kuće“ i tako prikupila 116.475 eura od skoro 4.300 donatora.
COVID-19 je također naglasio važnost postojanja rezerve ili fonda za vanredne situacije koji se mogu relativno brzo rasporediti u krizi. „Da je nešto slično postojalo od starta, bili bi mnogo opušteniji. Uvjereni smo da je baš važno biti spreman za krizu i razmislićemo o tome kako možemo biti spremniji u budućnosti. Još ne znam da li ćemo transformisati naš trenutni Fond za vanredne situacije ili ne, ali vrlo intenzivno razmišljamo o tome kakav bi alat za reakciju mogao biti najkorisniji “, kaže Lilijana. „Shvatila sam koliko je svaki dan i svaka sekunda važna i koliku razliku može da napravi. Na primjer, nije isto da li kupujete proizvod po pristojnoj cijeni ili ga plaćate tri puta više za par dana“, primjećuje Danijela.
Situacija u Rumuniji je i dalje zabrinjavajuća. Od sredine juna, broj slučajeva je u stalnom porastu. Samo 21. avgusta registrovano je više od 1.392 novih slučajeva, što je više nego tokom vanrednog stanja na proljeće, kada je taj broj bio bliži 500. Srećom, lokalne fondacije još uvijek nisu završile svoje fandrejzing kampanje, a neki čak imaju spremne rezerve za naredne talase. Oprezni su i svjesni da će pandemija potrajati. Možda podrška lokalnih zajednica neće biti toliko velika ali, u globalu, zahvaljujući njihovom ranom odgovoru na COVID-19, lokalne fondacije imaju iskustvo i bazu podrške na koju se mogu osloniti u budućnosti.
